Svi jedva čekaju 18-ti rođendan, a ja sam plakala jer sam punoljetna. Plakala sam jer nisam htjela “odrasti”, premda sam već jako dugo bila “odrasla”, samo to nisam tada shvaćala.
Plakala sam jer nisam znala kamo nakon doma? Kako se pokrenuti? Kome se javiti ako negdje zagusti?
Završila je srednja, upisala sam fakultet i preko ljeta konobarila. U Zagrebu je lagano naći posao konobara preko ljeta, jer većina konobara ide na sezonu. Dok sam ja radila, moji prijatelji su se zabavljali i izlazili van, ali kada dobiješ svoju plaću, ništa više nije bitno.
Imala sam veliku podršku svojih prijatelja, zbog njih sam i uspjela, jer kada bih ja “pala”, oni bi me “digli”. Prije 13 godina nije bilo Facebook-a, isto tako se ne možeš obratiti socijalnoj za savjet, jer si punoljetan i onoga trena kada izađeš iz doma, više nisi njihov problem.
U tom trenutku sam saznala za našu malu, prekrasnu Udrugu. Tu su da pomognu sa savjetima, da nas upute ako nešto trebamo. Oni su stvarno tu za nas, i “pročešljat” će cijeli google ako treba, samo da bi našli odgovor na pitanje koje ste im uputili. Ne mogu vam navesti nikoga drugoga tko bi vas mogao savjetovati, jer izlazak iz doma je strašan sam po sebi, osobito ako nemaš gdje otići. Strašan je i ako imaš gdje otići, a znaš što te čeka kada se vratiš “doma”.
Mi, domska djeca smo dosta jaka na prvu, ali ispod smo ranjivi kao i svi ostali. Čuvajte se i borite, jer život donosi probleme, ali donosi i sretne trenutke. Nije stalno ružno ili lijepo. Na kraju dođe i sunce.
Isto tako, savjet u vezi posla vam mogu dati i zaposlenici na burzi, jer ako vas poslodavac zaposli, on može dobiti subvenciju za vašu plaću od grada.
Sretno od srca i ne dajte se.
Ako možete, svaki mjesec si ostavite sa strane nešto novaca.
Gledajte gdje su akcije, pa kupujte proizvode na akciji. Znala sam si kupiti špagete, vrhnje za kuhanje i sir i napraviti tjesteninu sa sirom par dana za redom, jer za drugo nisam imala.
Isto tako vam je važno naći dobre prijatelje, ne nekoga tko će manipulirati s vama ili vas vrtiti oko malog prsta. Netko tko će vas razumjeti.
I najvažnija stvar, ne morate se sramiti toga što ste bili u domu, jer to NIJE vaša krivica. Stjecajem okolnosti smo završili u domu, i na neki način je i bolje da sam završila u domu jer me to spasilo. Zbog svega što sam prošla, sam danas ovakva kakva jesam i na tome sam zahvalna. Ne živite u prošlosti, već gledajte danas, jer što je bilo, bilo je i to se više ne može promijeniti. Samo pozitivan stav i četiri čarobne riječi (Oprosti, molim, hvala i izvoli) otvaraju sva vrata.
R.Č.
