Život je jedna velika priča koju sami stvaramo od malena. Čovjek je biće koje ima svijest i razum i tu se razlikujemo od ostalih bića. Svatko od nas u životu ima oscilacije padova i uspona. Sjetimo se puno etapa svojega života onog mračnog, ali iza toga mračnog dolazi ono svijetlo koje nam daje snagu i nadu da iza toga svijetla ima nešto nezamislivo. Kao što su razni usponi i ostvareni ciljevi. Naravno u ostvarivanju ciljeva uvijek ima i bit će prepreka i poteškoća koje nam neće dozvoliti ili privremeno će nas zaustavljati u našem planu. Takvim preponama se ne smijemo predati, poniziti i pokleknuti.
U sebi trebamo probuditi sve svoje najbolje vještine, znanje, a to uključuje i snalažljivost u nepoznatoj situaciji. Susretat ćemo se na tom putu s puno negativnosti okoline, te će nas to u jednom trenutku zagušiti, ali to trebamo odgurnuti od sebe te ići samo naprijed.
Teško se probijati kroz oluju, ali i ta oluja će se smiriti, kada će se nakon toga sve razbistriti i vidjet ćemo čistinu. Ta čistina će nam omogućiti, dopustiti vidjeti i više od onoga što vidimo i imamo pred sobom. Trebamo biti ponosni što smo uspjeli proći oluju i došli na čistinu. Ta čistina će nas smiriti i dati nam dosta vremena da prepoznamo te shvatimo što imamo i s time dalje raspolagati. Tek kada to shvatimo, osjećat ćemo nešto nezamislivo.
Veliki užitak je kada shvatimo koliko smo toga prošli i nadišli svojom upornošću i borbom, te svojim trudom i snalažljivošću smo ostvarili ono ka čemu smo išli. Sudit će vas, sputavati i proglasiti luđakom jer putujete kroz oluju, ali neka vas to ne zaustavi i ne spriječi, nego se podignite i nadmašite sve bez zaustavljanja.
U tom putovanju morat ćemo nešto ostaviti i ispustiti jer ne možemo sve ponijeti sa sobom. Ali na kraju putovanja ćemo imati sve ono što smo putem izgubili. Kraj našeg putovanja izgleda daleko, a put koji vodi do cilja zove se borba, žrtva, ustrajnost, upornost.
M.K.
