Sasvim osobno

Vidim li budućnost u Hrvatskoj?

Nažalost ne. Srce me boli kad vidim da ću morati napustiti sve i otići. Od zraka se ne živi, ljubav prema domovini ne plaća režije. Trbuhom za kruhom po bolju priliku. Završila sam srednju medicinsku školu i pri kraju sam stažiranja, što me navelo na razmišljanje o budućnosti. Ne želim raditi u Hrvatskoj jer sada vidim sve mane našeg zdravstvenog sustava i ne želim biti dio njega. Mlada sam, ništa me ne veže za rodno mjesto, ionako već 6 godina nisam u njemu. Postavlja se pitanje gdje ići?! Čini mi se da su moje kolegice svuda više cjenjenije i plaćenije nego ovdje. Nigdje nije idealno i plaća se mora zaraditi, to shvaćam. Ovdje je standard sve niži i niži i svima je teško i želim probati nešto bolje. Ne želim godinama raditi zamjene. Naravno ne očekujem odmah posao u struci od nule čak i od minusa se mora početi. Nitko se nije rodio milijunaš, za sve u životu se moram dobrano potruditi, to sam do sada nebrojeno puta utvrdila. Brojne se prepreke stavljaju pred mene. Nostrificiranje diplome je dug proces, pa ne želim cijeli život bit njegovatelj, želim ipak raditi ono što sam učila sve ove godine, a to nije samo pranje i presvlačenje, realno to se nauči u par mjeseci, a definitivno raspolažem sa puno više znanja. Njemačka mi se čini kao idealan izbor ali konkurencija je sve veća i sam je teško uspjeti. Srećom, imam se kome obratiti. Svaki dan slušam priče ljudi koji su uspjeli i nadam se da ću vam jednu takvu priču uskoro ispričati i ja!

T.M.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.