Sasvim osobno

Tuga i Božić

Za Božić otići ću na Alpe kod bake. Jest ćemo škampe i kuhano vino. Bit će nam bajno i fino. Želje su jedno, a živjet realnost koju sam skupo platio zbog ne promišljenih gluposti sam dugo patio. Sada ću Vam ispričati što mi je sreću odnijelo i zbog čega Božić godinama nisam slavio. Cijelo me vrijeme to davilo sve dok nisam uzeo olovku i papir pa pjesmu sastavio. Naravno od sakupljenih tih stvarčica sam gorko zaplakao. Majka je radila od jutra do mraka za siću, a mislila je da će i nju zahvatit neka bolja vremena da si kupi bar auto Fiću. Naravno bolest ju dotukla i mirovinu izvukla. Auto nije kupila nego pred Boga pristupila. Majko reci mi kako je gore i dal’ se Anđeli smiju na tvoje fore? Od kad te nema sve se mijenja. Više ti ne osvajam medalje nego u marici pucam penale. Da osvojim pehar, e to bi bilo čudno jer ti si ta koja je radila čudo. Bilo je to davne devedesete, sve me boli kada sjetim se kakva smo teška sirotinja bili, ali dobra i topla srca. Uvijek spremni pomoći i onome koji ružnim riječima puca. Nismo ni mogli zamišljat’ kakvo će nam biti to jutro. Probudi nas majka uz viku: “Ajmo sada na noge lagano i pjevat ćemo pjesmice jer nam je to od Boga dano…”. Te riječi nikad neću zaboraviti zauvijek će mi venama teći. Probudim se i kažem sebi “Ništa, sada ću se obuć i otić teti pjevati, a po povratku ću za par kuna ispred svakog praga pomest”. Kad ono preokret. Božić kod mene doma sa suzom u oku i sa radošću u srcu, odmah sam skočio za stol po mesnu štrucu. Pa diveći se ostalom jelu tog raskošnog stola. Salata, puretina, mlinci i pazi četiri prsta debelog tijesta na pici. Ha ha ha i sada se nasmijem slici i sa radošću se sjetim kako je dočarala Božić sa dvije smrznute grane koje je pribila da se kuglice postave. Cijeli smo dan proveli u kući ukrašavajući grane i pjevali smo pjesmice sve dok nas majka nije pospremila na spavanje. Slijedeće godine Božić u domu sa doživljenim skoro živčanim slomom. Velikim borom i sa darovima i sa švedskim stolom. Mislite da smo stolu prišli? Sjedio sam s braćom u jednom čošku. Grickali nokte i čitali maminu poštu u kojoj je pisalo: OPROSTITE DJECO OVE GODINE BEZ MAJKE ĆE TE BOŽIĆ DA PROSLAVITE. ČUVAJTE SE I NEMOJTE ODGAJATELJE DA DAVITE ZAŠTO SA MAJKOM BOŽIĆ NE SLAVITE…

Dražen Gregorek

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.