Izlazak iz doma, korak u samostalan život, često donosi stres, nervozu i nemalo straha. Mlade osobe koje izlaze iz domova alternativne skrbi često nailaze na razne izazove dok se pokušavaju prilagoditi, ali ukoliko su dobro pripremljene, izazovi i strahovi se mogu s lakoćom prebroditi. Raspitala sam se za osobna iskustva dvoje mladih osoba koje su ne tako davno bile na pragu ulaska u samostalan život te kako su se nosile s time. Alan i Ivana su podijelili sa mnom svoja iskustva, a njihove strahove, osjećaje i želje vam donosim u nastavku.
Prva osoba koja je podijelila svoja iskustva sa mnom je Alan, mladi dečko od 22 godine. Izašao je iz udomiteljske skrbi 2013. godine, nakon što je završio srednju školu za kuhara.
Možeš mi reći čega te je bilo najviše strah kad si izlazio iz doma?
Pa, nisam imao neki određeni strah, financijski sam bio relativno pokriven tako da nisam imao neko loše iskustvo.
Da li si se brzo uklopio u samostalan život?
Jesam, dosta brzo.
Da li si imao kakvu pomoć od svojih odgajatelja?
Pa, živio sam s udomiteljskom obitelji, bili su jako susretljivi, pomagali su mi financijski koliko su mogli i naravno savjetovali me kad sam trebao pomoć.
Što te je najviše veselilo kad si izašao?
Samostalnost, definitivno, da mogu raditi što želim i sam si organizirati svoj dan.
Koja je prva poteškoća na koju si naišao kada si izašao?
Najteže mi je bilo kad sam ostao bez posla. To je bilo dosta burno i teško razdoblje, ali izvukao sam se i ide prema boljem.
Da li si se pripremio na neki način na izlazak?
Pa, to se sve dosta brzo odvijalo, u roku par dana sam našao posao i stan i nisam se ni okrenuo, a već sam bio vani.
Da li imaš neki savjet ili informaciju koja bi pomogla djeci koja se sada spremaju izaći iz doma?
Preporučam da se jave udruzi Igra, tamo će uvijek dobiti dobar savjet. Također, pomoć mi je pružila udruga RTC na Kvaternikovom trgu. Ja sam se još obraćao prijateljima koji su prolazili kroz slično i oni su uvijek bili spremni pomoći.
Druga osoba je Ivana, djevojka od 23 godine koja je izašla iz doma 2012. godine, također nakon završene srednje strukovne škole.
Možeš mi reći čega te je bilo najviše strah kad si izlazila iz doma?
Bilo me je malo strah traženja posla i financijske samostalnosti, bojala sam se da neću imati dovoljnu zaradu da pokrijem troškove života.
Da li si se brzo uklopila u samostalan život?
Jesam, prilagodila sam se kroz par dana drugačijem tempu i načinu života.
Da li si imala kakvu pomoć od svojih odgajatelja?
Da, bili su mi od velike pomoći sa svojim savjetima, moralnom podrškom i povremenom financijskom pomoći.
Što te je najviše veselilo kad si izašla?
Veselila sam se samostalnosti, da sama odlučujem gdje ću ići i što ću raditi. Ali ubrzo sam shvatila da to ima i drugu stranu, da sa samostalnošću dolazi i velika odgovornost.
Koja je prva poteškoća na koju si naišla kada si izašla?
Pa, imala sam ih nekoliko. Prva je bila samo traženje stana, nevjerojatno je teško naći dobar stan po prihvatljivoj cijeni. Također, papirologija mi je zadavala velike muke jer je ima puno, a gdje god sam došla bila je gužva.
Da li si se pripremila na neki način na izlazak?
Jesam, raspitivala sam se kod odgajatelja i kod prijatelja o svemu i svačemu, od toga kako plaćati režije do pisanje molbe za posao. Ali koliko god se pripremala i dalje je bio veliki šok jednom kad sam izašla.
Da li imaš neki savjet ili informaciju koja bi pomogla djeci koja se sada spremaju izaći iz doma?
Da, pripremite se koliko god možete i ne ustručavajte se potražiti pomoć, uvijek postoje ljudi koji će vam dati pokoji savjet ne očekujući ništa zauzvrat.
Intervju vodila: Ana – Marija Barišić
