Pavo Dvojak sa samo 18 mjeseci završio je udomu za nezbrinutu djecu u Vinkovcima i tada je počela njegova životna priča u kojoj je, danas 27-godišnji Pavo, preprodavao drogu i ukradenu elektroniku, lagao, spavao na kolodvorima i u napuštenim kućama. U razgovoru za Glas Slavonije Pavo se prisjetio dana u domu, dana u kojima su batine, trava i alkohol bili svakodnevica.
– Kada si klinac u domu uvijek si meta starije djece pa smo tako i mi morali krasti cigarete ili cugu. Kada bi nas netko od starijih poslao u krađu, znali smo da ćemo sigurno dobiti batina. Istukli bi nas odbijemo li otići pokrasti kiosk, a odgojitelji bi nas istukli ako nas policija uhvati u krađi. S obzirom na to da su odgojitelji ipak manje udarali, počeo sam krasti s 11 ili 12 godina. Kako su stariji stanovnici doma odlazili, mi smo postajali “oni stariji” koji klince šalju po cigarete i prijete se batinama te se tako krug zatvarao jer se s 80 kuna džeparca nije moglo piti pivo i zapaliti cigareta ili joint, prisjeća se Pavo koji priznaje kako dom od djece pravi manipulatore. Glumio je u školskim priredbama, pisao pjesme, bez učenja i nekog posebnog rada završio osnovnu školu, te upisao srednju tehničku, a istodobno je bio domsko dijete u svakom pogledu te riječi. No, u jednom je trenutku čvrsto odlučio prestati piti alkohol i pušiti travu, a to je bio i prvi korak ka prelasku ustambenu zajednicu “Breza”.
– Nisam htio postati ono što je bio moj otac, nisam se htio pretvoriti u osobu koja će stalno biti pijana i tući ženu. “Breza” mi je izgledala kao pravi raj prema domu, primili su me, živjelo se kao u pravoj obitelji, ali ja sam uvukao “domsku spiku”. U zajednicu bez nasilja uveo sam domski način života. U “Brezi” smo imali zaduženja, morao sam raditi, a koristio sam svaku priliku da netko odradi jedno od mojih zaduženja. Počeo sam odlaziti i na psihoterapiju što mi je pomoglo da ostavim dane iz doma iza sebe. No, presjekao me strah od stvarnog života i napustio sam školu što je značilo da moram početi raditi. Kopao sam, sadio, radio s domaćim životinjama…- kaže Pavo.
Sa 17 godina Pavo ponovo upisuje srednju školu, ovaj put za kipara, a gotovo istodobno nasljeđuje značajniju svotu novca te odlučuje napustiti Brezu i iznajmiti stan. No, ubrzo je ostao i bez novca jer ga je prevario rođeni brat tražeći posudbu kako bi zbrinuo sestru.
– S bratom se nisam ni čuo ni vidio otkako sam mu dao novac. Sestru je ostavio na ulici s malim djetetom, obećao joj je stan za što mu je, navodno, i trebao moj novac. Opet sam ostao bez ičeg i završio sam na ulici, a šest mjeseci sam spavao na kolodvoru. Nitko od kolega nije znao da sam uličar, nikome nisam ništa govorio i nikome nije bilo čudno što sam stalno vani. U tih šest mjeseci nema što nisam radio, a od imovine sam imao samo ukradeni bicikl. Bio sam gladan. Tada sam se i uvukao u trgovanje ukradenom elektronikom, bilo je tu i droge.Suzana Vargovićiz Breze tada mi je još jednom pružila spas. Smjestila me u stan na Jugu 2 i plaćala mi režije kako bih završio školu, a u stanu sam mogao ostati do sredine prošle godine. Nisam mogao vjerovati, netko se svim silama trudio oko mene, nekome je bilo stalo, govori Pavo.
Kada je morao napustiti stan, Pavo nije imao novca pa je krenuo na more gdje se zaposlio u restoranu. No, krajem turističke sezone morao se vratiti u Osijek, a posao i krov nad glavom mu je ponudio mr. kiparstva Nikola Falleru udruzi “Slama”, gdje Pavo radi puno radno vrijeme posljednjih šest mjeseci.
– Prvi put u životu stojim iza svojih djela i riječi i pozitivno razmišljam o onome što donosi sutra. Nikola mi je ponudio priliku za nov život – posao i mogućnost da stanem na svoje noge kako više nikome ne bi bio teret i na tome ću mu vječno biti zahvalan, kaže Pavo koji bi ovog svibnja trebao maturirati.
IZVOR: http://www.osijek031.com/osijek.php?topic_id=18599#ixzz3a1COjDjK
