Ovdje zamislimo da smo na javnoj pozornici gdje moramo nastupiti pred mnogo ljudi. To je veliki izazov, nije niti malo lagan. Za sam nastup trebamo se dobro pripremiti, naučiti i izaći na pozornicu. To zahtjeva vremena, a i mnogo hrabrosti. Naravno neće se svakome sviđati naš nastup. Mnogi će imati predrasude, nekima će se sviđati. Tu dolazimo do straha da li da uopće nastupam i ako bude negativnih konotacija povučemo se i zatvorimo sami u sebe. No baš suprotno trebamo trenirati, jačati i vježbati. Da to je naporno pogotovo za tako nešto veliko pred toliko publike.
Ovime želim reći da je svačiji život jedinstven i da vas ne mora biti sram pričati o svojem životu, jer niti jedan život nije savršen. A i ako pogriješimo na pozornici niti to nije sramota to je samo jedno iskustvo i vještina koju svi učimo prilikom nastupa na pozornici. Svakome od nas se može dogoditi da pogriješimo ali to nije razlog da se povlačimo i zatvaramo u sebe. Te niti jedan nastup nije ružan ili pogrdan, svaki taj nastup je poseban svaki za sebe ima neku čar i moć iz kojega možemo naučiti nešto te, to vidjeti kao neko iskustvo. Ne trebate se bojati pozornice da izgleda ogromno te još i publika. To je vaša priča i nema straha od priče.
M.K.
