Kultura i eventi Sasvim osobno Vijesti

Moja priča

Moje ime je Renato.

U domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi sam proveo 8 godina. Život u domu mi je pružio puno više nego što sam u početku mogao pomisliti i očekivati. Osim što sam stekao nekoliko dobrih prijatelja, poznanika, ostaju mi u sjećanju lijepe uspomene na razdoblje koje sam proveo u domu. Iako nije lako odrastati bez roditelja i nositi dio tereta na sebi koje predstavlja teže djetinjstvo, mišljenja sam da je smještaj u domu za daljnji razvoj mog života bio puno bolji način jer u suprotnom ne bi imao adekvatne uvjete u kojima bi se mogao razviti i odrastati kao osoba.

Tako sam naučio kuhati, peglati, čistiti, pospremati, popravljati razne stvari, brinuti o mnogočemu, odgovornosti, ostalim osobinama itd. Sve ono što je potrebno za samostalan život i od čega danas, 3 godine nakon izlaska iz doma imam uvelike koristi te ponajprije zahvalnosti svima koji su bili uz mene i vodili me ka pravom putu i cilju.

Zahvalan sam na svakoj lijepoj riječi, djelu, ali i kritici jer sam na greškama puno naučio. Također, zahvalan sam na toplome obroku, smještaju pomoći, podršci, potpori, savjetu, izletima, druženjima, nezaboravnim uspomenama, zdravlju, pruženoj ljubavi, zahvalnosti i još puno toga. Najljepša sjećanja za koja sam i dan danas vezan su u sportu, odlascima na utakmice, zabavi na raznim izletima, društvenim igrama, pjevanju i svakako učenju raznovrsnih vještina. Osobito ću pamtiti lijepe trenutke sa volonterima i odgajateljima kojima sam preživio puno lijepih stvari.

Sve u svemu, boravak u domu je bio za mene jedno lijepo iskustvo i sjećanje jer da nije bilo toga, pitanje je gdje bi se danas nalazio.

Hvala svima za sve.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.