U udomiteljskoj obitelji bio sam 14 godina i kada je došao trenutak kada sam morao krenuti u samostalan život to mi je teško palo. Odjednom završiš sam u nepoznata 4 zida i moraš o svemu tome brinuti samostalno, priznajem da za to tada nisam bio spreman. U tome razdoblju sam imao puno negativnih iskustava i upao sam u loše razdoblje, sve mi je bilo crno i nisam imao volje za životom. Imao sam tada posao pa sam još nekako funkcionirao, a kada mi je istekao ugovor bio sam slomljen i psihički i fizički. Slao sam molbe za posao, ali bez uspjeha i sve mi se je više nakupljalo negativnih stvari. Najgora je bila samoća – kada si sam i nema nikoga oko tebe 24 sata na dan, vjerujte mi ne želite to doživjeti. Odlučio sam se tada za volontiranje u restoranima pošto sam završio za kuhara da izađem iz te depresije i da nešto novo naučim i steknem samopouzdanje koje sam izgubio nakon svega što sam prošao. Volontiranje mi je pomoglo i krenule su mi stvari na bolje. Nedugo zatim sam našao posao na moru preko sezone, ali nažalost spletom raznih okolnosti – malo zbog mene, malo zbog jedne kuharice – nakon 15 dana dobio sam otkaz. Našao sam nakon par dana posao u jednoj humanitarnoj udruzi koja se bavi prodajom humanitarnih čestitki. Bilo je naporno, ali svaki dan sam imao za osnovne potrebe. Radio sam naporno, bio sam iscrpljen svaki dan jer sam u par dana s tom udrugom prešao cijelu Hrvatsku i slabo spavao, ali mislio sam da je i to bolje nego da nisam radio ništa.
U udruzi RCT sam u 7.mj. poslao molbu za radnika na čišćenju i nakon mjesec dana sam dobio poziv da počinjem s radom 20.8. I sad radim već neko vrijeme u Ikei i nemam puno troškova jer mi je Ikea udaljena od mjesta stanovanja 3 kilometra. Za par dana će mi sjesti plaća i tada će biti bolje.
Ovo mi je novi početak, ostavljam sve probleme iza sebe i sada ću pametnije. Pomalo si sređujem stan u kojem živim jer prije sam se zapustio i živio sam u neredu, strogo sam odlučio da više neću živjeti u tim neljudskim uvjetima u kojima sam živio. Nakon svih poraza i razočarenja izašao sam kao pobjednik.
Imam par savjeta za sve mlade pred kojima je proces osamostaljenja: pazite s kim se družite da ne upadnete u loše društvo, pazite na stvari koje imate jer lako se sve prokocka i onda ste bez ičega, ne kukajte da nema posla jer posla uvijek ima samo ga treba željeti, ako vas šta muči obratite se udrugama koje pomažu djeci pri osamostaljenju, one će vam uvijek pomoći, meni su uvijek pomogle, i ne brzajte s odlukama – prvo stanite na loptu, zatim šutnite i vjerujte, uvijek ćete zabiti gol za pobjedu.
IZVOR: http://care-a-net.org/
