Osobni razvoj Sasvim osobno

Moja priča

Moja priča s udomiteljstvom počinje početkom davne 2007. godine, kada nisam imao ni punih 5 godina. Sjećam se i samog početka te priče: obuvao sam tenisice kako bih se išao igrati vani u čemu me omela jedna teta koje je tamo radila. Rekla mi je: „Netko te došao posjetiti, dođi.“ Ja sam s iznenađenjem otišao s tetom van i ugledao ljude koji će mi, iako to tada nisam znao, u potpunosti promijeniti život. Sjećam se i prvog ulaska u moj sadašnji dom. Ulazio sam s udomiteljicom koju od tada zovem „mama“, a dočekala me kuća nepoznatih ljudi. Svi odreda nasmiješeni, a ja pojma nisam imao zašto su tako sretni. Sve je to meni bilo novo, ali ubrzo sam se privikao na svoju novu sredinu.

Kroz vrtić sam, malo je reći, bio nestašan pa su me udomitelji kroz godinu-dvije stavili „na red“, na čemu im neizmjerno zahvaljujem. Zbog njih sam ono što sam danas. Uspješno završavam prirodoslovnu gimnaziju, spremam se za maturu. Već na samom početku srednje zaljubio sam se u matematiku i vrlo brzo otkrio da je to baš ono čime se želim baviti. Na tom entuzijazmu za matematiku zahvaljujem svojoj razrednici, ali i profesorici matematike u osnovnoj školi. U drugom razredu počeo sam se pripremati za matematička natjecanja, a već iduće godine sam sudjelovao i na Državnom natjecanju iz matematike 2020., na kojem sam osvojio pohvalu.

U slobodno vrijeme igram online brzopotezni šah, a pravila me naučio moj brat u udomiteljstvu kada mi je bilo 5 godina. Moram spomenuti još jednu obitelj, baku i djeda, jednog mog prijatelja, a koji su moja „proširena obitelj“ i koji su obogatili moje odrastanje. Ono što još ovdje želim istaknuti je da djeca koju su roditelji ostavili ne moraju nužno biti ljuti na njih. Moja majka nije bila sposobna brinuti se o meni i ja joj ne zamjeram. Čujemo se gotovo svaki dan, a tako će biti dok ju zdravlje bude držalo. Što sam stariji, to imam bolje razumijevanje o svojoj životnoj slagalici i shvaćam da je sve baš tako kako je trebalo biti.

Ono što ću pamtiti dok sam živ su predivna ljeta koje sam imao, tople Božiće i mnogobojna sjećanja iz djetinjstva koje će mi služiti kao važna pouka u životu: Nije bitno kako počne, nego kako završi. A na tom sretnom završetku djetinjstva najtoplije se zahvaljujem strogim, ali pravednim udomiteljima koji su utabanili put koji me zasada vodi u pravom smjeru.

Naši uspjesi samo su potpis na šaroliku sliku koju su stvarali ljudi oko nas.

Sanel

Careday 2021.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.